Zdravlje Krstarice > Depresija > Psihoterapija

Psihoterapija

Lidija Novaković 17.06.2008.

O psihoterapiji postoji puno predrasuda. Razmotrićemo koje su koristi od ove vrste tretmana, koliko nam psihoterapija može pomoći i u kojim situacijama.

Psihoterapija se preporučuje kao samostalan tretman, ili u kombinaciji sa odgovarajućim lekovima. Ovaj termin obuhvata više raznih vrsta tretmana u lečenju mentalnih bolesti. Tokom psihoterapije, osoba koja ima psihički problem razgovara sa obučenim licenciranim profesionalcem koji joj pomaže da identifikuje faktore koji su okidač bolesti.

Na koji način psihoterapija pomaže?

  • Pomaže osobi da prepozna ponašanja, emocije i ideje koje pogoršavaju stanje.

  • Pomaže osobi da prepozna probleme ili događaje koji pogoršavaju stanje (kao što su teška bolest, smrt u porodici, gubitak posla, razvod ili slično). Kroz taj proces osoba može da uvidi šta može da učini da bi umanjila probleme koje ima.

  • Vraća osobi osećaj kontrole nad sopstvenim životom i osećaj uživanja u životu.

  • Osoba kroz psihoterapiju uči veštine savladavanja problema.

Tipovi psihoterapije

  • Individualna: ova vrsta terapije uključuje samo pacijenta i terapeuta.

  • Grupna: dva pacijenta ili više pacijenata mogu participirati u terapiji u isto vreme. Tako su pacijenti u mogućnosti da podele svoja iskustva i da uvide da se i drugi ljudi mogu osećati slično i imati slične doživljaje.

  • Bračna: ova vrsta terapije pomaže bračnom partneru da shvati zašto njegova voljena osoba ima psihičke probleme, koje promene u komunikaciji i ponašanju bi mogle pomoći i šta mogu da učine da uspešno izađu na kraj sa partnerovom bolešću.

  • Porodična: porodica je ključna za ljude sa mentalnim oboljenjima. Zato je nekad korisno da članovi porodice učestvuju u psihoterapiji i uvide kroz šta njihov voljeni prolazi, da bi znali kako da mu pomognu na putu ka ozdravljenju.

Posle detaljnog razgovora sa pacijentom, lekar bira jednu od navedenih vrsta psihoterapije. Takođe, lekar bira i metod koji odgovara pacijentu.

Različiti metodi psihoterapije

  • Psihodinamična terapija - terapija zasnovana na pretpostavci da je osoba mentalno bolesna zbog nerešenih podsvesnih konflikata, koji vuku korene iz detinjstva.

  • Interpersonalna terapija - tip terapije koja fokus stavlja na interakciju pacijenta sa familijom i prijateljima i glavni cilj joj je da popravi komunikacijske veštine pacijenta.

  • Kognitivno-bihevioralna terapija - tip terapije koji se kod nas najčešće koristi. Ona pomaže ljudima sa psihičkim problemom da prepoznaju i izmene pogrešne percepcije sebe i sveta koji ih okružuje.

Preporučite

4.10 (glasova: 88)

Komentari

Kliknite ovde da biste ostavili komentar.

  • Tekst je divan i ja znam da je meni potrebna psihoterapija. Imam 52 godine i ćerku od 30, mentalno retardiranu i sina od 19, zdravog. Sa decom živim sama. Nemam sredstava da plaćam terapiju s obzirom na to da je to jedan dug proces.Zanima me da li postoji neki način da sama sebi pomognem, samim tim i svojoj deci. Unapred zahvalna.
    (Đurđina Atanacković, Pančevo - 16.06.2008. 16:29)
  • Zaista odličan tekst, za svaku pohvalu. U današnje vreme kad je većina ljudi pod stresom, u nekom ludilu, žurbi, frci i trci, zaboravljaju ljudi da stanu da sagledaju svoje greške, najviše zaboravljaju na sebe. Dajte tekst o socijalnoj psihologiji, psihologiji rada da kažem laički. Mislim da većina ljudi ima predrasude, jer psihologiju i psihijatriju smatraju istom naukom.
    (Ana Ignjatović, Bratislava - 17.06.2008. 20:40)
  • Mislim da nam svima treba svakodnevno psihoterapija zbog ovakvog života. Meni svakako trebaju izgleda sve vrste terapija, jer me je muž ostavio posle 25 godina braka, dvoje dece, ćerka - član Mense, a sin - dete sa posebnim potrebama, jer je rešio da sada živi i uživa sam, previše mu smetamo u poslu i privatnom životu sa koleginicom, koja mu je pomogla da uništi porodicu i ona sada beži u drugi grad sa svojim mužem. Mi smo izgubili samo njega, ali on nije ni svestan šta je sve izgubio. Čovek koji živi sam ne vredi ništa u odnosu na čoveka koji ima porodicu.
    (Svetlana Ivanović, Aleksandrovac - 19.06.2008. 10:00)
  • Sudeći po rečenici "Vraća osobi osećaj kontrole nad sopstvenim životom i osećaj uživanja u životu", mislim da je psihoterapija potrebna pozamašnom procentu populacije.
    (Dominik Trulion, Čikago - 28.06.2008. 20:46)
  • Tekst je odličan, ali malo ljudi prihvata stručnu pomoć. Evo, npr. ja imam 23 godine i strahovite probleme i ne znam zašto, ali ja ne mogu da odem kod psihoterapeuta. Vučem probleme još iz detinjstva, borim se sama sa sobom i sa okolinom i mnogo je teško kad se osećaš kao da si sam na svetu. Sin mi jedino pomaže da bar malo mislim pozitivno. Stalno sam u nekom strahu, noću ne mogu da spavam i nikome ne mogu da verujem. Koliko god se trudila da udovoljim svojim najbližim, ja opet na kraju ispadnem dežurni krivac za sve. Totalno sam neshvaćena.
    (Zorica M, Šabac - 01.10.2008. 10:24)
  • Tekst je odličan, nadam se da će mi pomoći sa referatom iz psihologije na kome radim. Ja smatram da je svima potrebna psihoterapija, jer koliko sam dosada shvatio - to je objektivno sagledavanje ličnosti, a uz pomoć psihoterapije možemo ispraviti neke greške u životu kojih do tada nismo bili svjesni i učiniti naš život lepšim. Ako ne dobijem 5 iz psihologije, moraću otići ili na giljotinu ili na psihoterapiju :)
    (Aleksandar Cvjetković, Pale - 26.05.2009. 16:49)
  • Znam da mnogi nisu u mogućnosti da plate. Zato, za sve probleme koje imate možete se obratiti državnom/društvenon psihijatru, to jest domu zdravlja.
    (Alek Savić, Beograd - 22.10.2009. 22:45)
  • Oh, da. I htela bih još da kazem da možda umesto da stalno udovaljamo drugima udovoljimo sebi. Nije nimalo lako kao i reći to, ali važno je pokušavati svaki dan. Samo se nadam će se neki vratiti na ovu stranicu i pročitati ovo.
    (Alek Savić, Beograd - 22.10.2009. 22:56)
  • Povodom predloga da se obratimo Domu zdravlja, jako sam ogorčena na državnu službu u ovom polju, ograđujem se od ostalih, a i tu ima da se piše... Imala sam velike probleme pre par meseci. Prvi put u životu mi se desilo da potpuno "izgubim" sebe... Izgubila sam na kilaži, u 25 godina sam imala 49 kila, a to nisam imala ni u srednjoj školi. Nisam mogla da spavam, da jedem, da razmišljam, sve je stalo. Posto nisam u situaciji, kao student, da plaćam psihoterapiju ili bilo koju vrstu savetovanja ili terapije, otišla sam u držvanu službu. Niko me nije pogledao, iako sam plakala i iz aviona se videlo da imam problem. Psihoterapeut me nije ni saslušao do kraja, dao mi je jake lekove i pogoršao mi stanje... Ne slažem se da ljudi treba da idu u Dom zdravlja, grozno je i samo vam odmogne. Ali, s druge strane, ja nemam drugo rešenje. Tužno je da u ovolikom gradu ne postoji neko savetovalište za studente i sve mlade ljude koji su puni problema a nema ko da ih im pomogne bez para za tretman... Sramota!
    (Višnja Tasić, Beograd - 26.10.2009. 08:27)