Zdravlje Krstarice > Depresija > Postporođajna depresija - kako je preživeti

Postporođajna depresija - kako je preživeti

08.07.2007.

Sve je bilo super. Volite se, već neko vreme ste u vezi, rešili ste da dobijete dete, dobili ste dete. Svi razlozi za sreću su, čini se, tu. Samo što se pojavio i razlog za nesreću - bauk zvani postporođajna depresija. Tada bračni život, ma koliko se supružnici voleli i ma koliko dete koje su dobili bilo željeno od oboje, može postati pravi pakao.

Hormonske promene u telu porodilje mogu izazvati promene raspoloženja. Najčešća reakcija je da je žena sklona plaču i blagom uznemirenju. Međutim, dešava se da žena mnogo snažnije oseća te hormonske promene u sebi, a to dovodi do stanja poznatog kao postnatalna depresija. Ona se može javiti odmah posle porođaja, ali i čak pet do šest meseci kasnije (pa se muškarac, sav zbunjen, pita: "Šta joj je odjednom, bilo smo tako srećni?").

Jedan od simptoma postporođajne depresije je potpuna nezainteresovanost za seksualne odnose (naravno, govorimo o vremenu kad bi porodilja već smela da ima odnose). Čest simptom je i veliki umor, koji se uglavnom pripisuje samo danonoćnoj brizi oko bebe. Pojačava se osećaj straha i bezvoljnosti. Jedan od najgorih (po ženu) simptoma je osećaj mlade majke da svoju bebu ne voli dovoljno.

Ukoliko se primete ovi simptomi, treba se što je pre moguće obratiti lekaru i lečiti postporođajnu depresiju, pošto inače može da potraje veoma dugo (u nekim slučajevima, toliko dugo da mladi otac, očajan zbog ponašanja supruge koju voli, ali koju više nije u stanju da razume, niti ima ideju kako da joj pomogne, napusti porodicu, što će, naravno, samo pojačati depresiju). Pokazalo se da se u lečenju najbolji rezultati postižu savetovanjem i psihoterapijama.

Dakle, ako do ove pojave dođe - ne paničite, jer se radi o nečemu što nije baš toliko neuobičajeno. Obratite se lekaru što je pre moguće i, nakon izvesnog vremena, simptomi će proći, a srećna porodica će moći da bude baš to - srećna porodica.

Preporučite ovaj članak

4.34 (glasova: 44)

Komentari na članak

Kliknite ovde da biste ostavili komentar.

  • Iako se o ovoj temi sve češće piše i govori, čini mi se da je ona kod nas i dalje tabu. Nažalost, od moderne žene se možda previše očekuje. Isto tako, sredina, koliko god to želela, nije još uspela da pobegne iz tradicionalnih okova (iz okova, a ne od tradicionalnih vrednosti, što se uglavnom pogrešno tumači!), nameće ženi da je ona kriva i za neke stvari van njene kontrole, kao i osećaj sramote i žigosanje ako potraži pomoć u ovakvim slučajevima. Možda bi rešenje bilo informisati se bolje i nekako uticati na okruženje (porodicu i prijatelje) buduće majke, kako podrška ne bi izostala. Jer, šta sirotoj ženi vredi i ako prepozna šta joj se dešava ako je niko u tome ne podrži (izrazi "lupeta, izmišlja i previše čita knjige, mi to nismo tako" - samo su fraze koje sigurno neće pomoći). Dete je jedna nova etapa u životu svake porodice. Previše je drugih ružnih stvari oko nas, neznanje, strah i sramota nisu nam potrebni.
    (Mira S, Beograd - 09.07.2007. 11:18)
  • Lično sam s teškoćama prošao taj period posle rođenja našeg prvog deteta i bio sam u toj situaciji iz koje nisam znao da se izvučem. Bio sam spreman da napustim porodicu. Supruga je imala sve te simptome. Trajali su dve godine, nisam mogao da je prepoznam, bežao sam od kuće, mnogo sam radio, ali to nije bilo dovoljno, zamalo smo se rastali, ali prošlo je. Istina je, veliki je to problem. Sada nas čeka rođenje drugog deteta i nadam se da ćemo ovog puta bolje proći pošto znamo sa čime se sučeljavamo. Preporučio bih mladim parovima da se pripreme dobro za taj postporodiljski sindrom.
    (Milan Petrović, Niš - 11.08.2007. 15:39)
  • Dragi prijatelji, kad se setim perioda postpartalne psihoze - strašno. Kad sam se porodila, posle tri nedelje život se pretvorio u pakao. Nismo imali dece 6 godina i lečili smo se od sterilieta i na kraju radili veštačku oplodnju. Hvala dragom bogu, uspelo je i uz rizičnu trudnoću, primala sam preko 200 hormona tokom trudnoće. Kad sam se porodila, našoj sreći nije bilo kraja. Dobili smo divno muško dete, ali tu muke počinju i na kraju sam završila 2 meseca u bolnici, ostavivši svoje dete suprugu, koji se nikako nije mogao sam snaći sa bebom. Zato sve mlade majke, ako se nađu u toj situaciji, odmah treba da se obrate lekaru.
    (Tamara N, Novi Sad - 26.03.2008. 11:33)