Здравље Крстарице > Депресија > Тест: да ли сам депресиван?

Тест: да ли сам депресиван?

09.05.2007.

Овај тест помоћи ће вам да откријете да ли се иза ваших тегоба можда скрива класична депресија. Наравно, за било какве озбиљније закључке увек је неопходно обратити се лекару, али није лоше почети од нечега. Уколико се "пронађете" у три или више доленаведених стања, вероватно сте упали у замку ове подле болести и требало би да се обратите лекару. Уколико вас наведени симптоми прате дуже од две недеље, има реалног основа да се говори о правој болести. Депресија је болест као и свака друга, може се лечити и стога савладајте непријатност и потражите помоћ.

  1. Често се осећате потиштено, мрачно, безизлазно.
  2. Примећујете да сте изгубили занимање за ствари које су вас раније занимале.
  3. Са сваким даном, све ређе искушавате задовољство због било чега.
  4. Храните се као и раније, али се телесна маса или нагло повећала или приметно смањила.
  5. Осећате постојану глад или, напротив, нагло губите апетит.
  6. Несаница или претерана поспаност постали су ваше уобичајено стање.
  7. Често или непрестано осећате прекомерно узбуђење или тромост и укоченост (инхибираност).
  8. Често осећате малаксалост, исцрпљеност и брзо се умарате.
  9. Узнемирава вас осећај сопствене непотребности, безразложно вас мучи свест о сопственој кривици.
  10. Интелектуалне способности приметно су вам се снизиле, тешко вам је да усредсредите пажњу и решавате проблеме.
  11. Често размишљате о смрти или самоубиству, или сте нешто слично чак и покушавали.

О дубокој депресији тешко се може говорити ако није истовремено присутно барем пет од наведених симптома (уколико се, наравно, не ради о урођеним карактерним цртама човека). Ипак, оно што је главно јесте утученост – ово расположење први је и неизоставни сигнал било које форме класичне депресије.

Препоручите овај чланак

3.88 (гласова: 362)

Коментари на чланак

Кликните овде да бисте оставили коментар.

  • Da, slažem se, prepoznala sam se u svakom od navedenih primera, samo me zanima šta se dešava kada je neko svestan depresije i želi da se izleči. Šta ja da radim u tom slučaju?
    (Marijana Ilić, Pančevo - 09.05.2007. 09:50)
  • Ja osećam naglu promenu raspoloženja u toku dana. Skoro na svakih sat vremena kod mene se menja raspoloženje. Čas mi je loše, čas dobro. Onda počne da me steže glava, kao da je u njoj cigla, ili pak vakuum. Ponekad ne mogu da razmišljam o običnim stvarima, a o koncentraciji koja mi je potrebna za nešto ozbiljnije, kao npr. učenje, da i ne govorim. Ukratko, to je to.
    (Nemanja Božić, Beograd - 09.05.2007. 16:20)
  • Danima sam već depresivna. Loše raspoloženje, razočaranost, tuga - sve je to pomešano i čini da se osećam loše. Stvari koje su me nekad ispunjavale sada me ne dotiču. Vaš tekst mi je pomogao da shvatim situaciju i da nešto pod hitno promenim.
    (Ivana Rašković, Majdanpek - 09.05.2007. 21:54)
  • Svesna sam stanja depresije i pokušavam da je pobedim. No, da li je moguće pobediti sudbinu? Da li postoji lek za ranjeno srce? Ne postoji! I kako živeti? Kako pronaći ravnotežu duha i uma? Jedini lek je ta ravnoteža, sopstveni mir.
    (Nevenka S, Ruma - 14.05.2007. 12:52)
  • Vec duže vreme sam "bežao" od depresije. Mislim da osoba malo duže treba da se zanima stvarima koje voli, bilo iz hobija ili da je posao u pitanju. Ja npr. mnogo volim da sviram gitaru i valjda na taj način emocije "isplivaju" iz mene i zavladaju depresijom. Pozdrav svim muzičarima ;)
    (Davor Kušer, Beograd - 25.05.2007. 03:40)
  • Ovo je istina od koje mnogi beže. Svi smo pomalo depresivni jer u takvom vremenu živimo. Moje raspoloženje se menja svakih pet minuta, to svi primećuju. To mi je velika uspomena na razvod i ne stidim se toga. Obožavam da sam sama i da sedim u mraku. Nekada bežim i sama od sebe, cigarete su mi hrana, ali sve je to sastavni deo života. Sve pohvale i pozdrav iz Pariza.
    (Dali Ivanovic, Pariz - 30.05.2007. 16:10)
  • Svi smo mi po tome testu depresivni, ali iz iskustva ili lečenja kojekakvih bolesti, nepostojećih, za koje su mi doktori uzeli novac. Pošto živimo u državi gde je stres neizbežan, trebalo bi se pozabaviti ovim ozbiljnim svetskim problemom. Poklanja mu se velika pažnja, ali se ne upućuje siromašan čovek kod doktora da im puni džepove. Gde je Hipokrat sada, okrenuo bi se u grobu 1.000 puta, čast izuzecima. Da ne ispadne da lažem, platio sam privatnom primarijusu 50 evra da mi izvadi zdrav umnjak, pa sam od lečenja toga problema dobijao penicilin/garamicin 15 dana ujutru i uveče, pa sam dobio penicilinski šok, tj. umalo me nisu ubili, pa su me povratili posle svih pretraga. Sada se lečim od loše terapije...
    (Srđan Drakulić, Bački Brestovac - 02.06.2007. 23:26)
  • Posle smrti bebe, upala sam u neko grozno stanje. Ni danas mi nije jasno šta mi se dešava. Tresem se već skoro tri godine. Četiri meseca posle gubitka deteta, uopšte nisam spavala. Posle sam počela sat-dva. Sad imam periode kad spavam po ceo dan. Potpuno sam van sadašnjosti. Svesna sam šta se oko mene dešava, ali kao da nisam tu. Ne osećam ništa i osećam svašta. Moj psihoterapeut kaže da sve potiskujem. Lično mislim da se borim sa strašnom potrebom da prestanem da živim. Imam sve simptome i mnogo više od toga, ali se nadam da će biti bolje. Nisam ni slutila koliko je ovo teška bolest. Uradite sve da ostanete sa ove strane, za onu drugu nikad nije kasno. Ionako nas izvesno čeka.
    (Vesna Milosavljević, Beograd - 05.06.2007. 19:33)
  • Mart i april sam provela u bolnici. Depresija se pojavila još decembra, ali vrlo interesantno, pojavila se tako što sam imala fizičke tegobe, a pri tom su svi nalazi bili uredni. Zatim me je doktor poslao kod psihijatra, mada ja to nisam želela (nisam prihvatala da je to moguće). Čim me je ugledala, jednostavno je rekla da sam u teškoj depresiji, mada, verujte mi, na samoubistvo nisam pomišljala jer imam za koga da živim i moja ćerka me je spasla. Kad se prihvati depresivno stanje, lakše se prebrodi jer smo svesni toga i ne damo se samouništavati. Naravno da nije jednostavno i da treba vremena. Sad mi je bolje, ali sam još pod lekovima i zabranjeno mi je od strane psihijatra da bilo koju inicijativu preduzmem što se tiče posla. U početku bolesti sam jela puno da bih zatim izgubila apetit. Izgubila sam šest kilograma za mesec dana, a što se tiče spavanja, to je jedino što sam mogla da radim. Provodila sam dane spavajući. Ne plašite se, to je jedino što mogu da vam savetujem.
    (Dragana Milić, Loson - 07.06.2007. 20:17)
  • Osetila sam sve ovo na svojoj koži. Ali ko nije bar malo? Kada živimo u nesigurnosti... Smeh uvek leči, makar i na silu se smejati! Pogledajte neki lep film, i najvažnije, primirite se. Proći će. Ako i ne prođe, pa tu su lekovi. Ja sam ih pila samo pola godine, a posle čovek nauči kako da se izbori. Inače, dobar priholog je od velike pomoći, da vas uputi kojim putem sebe razvijati i kako ispravno razmišljati.
    (Bojana Panić, Novi Sad - 21.06.2007. 18:03)
  • Ne znam šta tačno da napišem, ali znam da sam našla sebe u svim ovim rečenicama. Najviše me plaši to što imam svega nepunih 17 godina, a "padam" u depresiju. Pitam se šta će biti kad budem starija, hm, da li ću to vreme da doživim? Kažem to jer se plašim da u trenutku slabosti svoga razuma i tela ne oduzmem sebi život. Naravno, normalna osoba ne bi ni pomišljala na tako nešto, ali ja sam na to pomislila i kad mi je bilo 7, 9, a možda čak i 13, 15 godina, pa i sad. Ne znam koliko je to normalno, ali ipak mislim da je sve to uzrok depresije u koju lako upadam... Pokušaću da se izborim...
    (Tamara Korbac, Novi Sad - 05.07.2007. 20:00)
  • Da, mislim da jesam depresivna i da jedan deo potiče i od moje bolesti, karcinoma tiroidee. Primetila sam i da prilikom pripreme ispita dolazi do velikog pada koncentracije, a mogu da se pohvalim da sam bila solidan student. Do sada sam dva puta obnovila istu godinu i to mi mnogo koči ostale stvari u životu. Kada sam pričala sa bliskim ljudima o tom problemu, rekli su mi da ja nisam za doktora i da sam to SAMO umislila :(
    (Maja Đurđević, - 20.08.2007. 22:46)
  • Od svih stavki sve su moje, osim dve. Ne poznajem flegmatika koji je bez njih.
    (Žaklina Gradić, Ulcinj - 18.10.2007. 15:04)
  • Ja nisam depresivna, ali hvata me jeza kada vidim komentare ovih ljudi. Morate se boriti!
    (Aleksandra Marković, Kragujevac - 27.10.2007. 13:00)
  • Nažalost, i ja sam se prepoznala u skoro svim pitanjima tj. opisima, ali suviše dugo traje da bih se rešila toga. Sada je gotovo i nemoguće.
    (Seka Rajić, Niš - 13.11.2007. 19:36)
  • I kardiolog, i ginekolog, i pulmolog imaju "crno na belo" poremećaje svojih pacijenata. Psihijatri to nemaju i zato je jako važno naći lekara sa kojim je pacijent na istoj talasnoj dužini. Ja se lečim od depresije više od tri godine i promenila sam dva lekara. Nažalost, čini mi se da mi je trenutno gore nego pre. Lepe zasluge definitivno ima i pun mesec, ali bilo mi je jako loše i pre dve nedelje. Razmišljam da odem do bolnice, bojim se same sebe, ali ležala sam ranije dva meseca i nije mi bilo bolje, možda za nijansicu. Sad da ostavim decu i odem, veliki su, pogodiće ih jako, a nije ni rešenje da me svakog dana gledaju ovakvu. Ne vidim izlaz.
    (Branka Krstić, Novi Sad - 24.11.2007. 17:53)
  • Protiv depresije najbolje su vežbe disanja. Ja sam zavrsio kurs "art of living" i deluje, mada još uvek ne verujem. Zvuči glupavo, dišes i bolje ti je, ali probajte, deluje.
    (Vladimir Milanović, Beograd - 03.01.2008. 13:50)
  • Primetila sam da imam više od 5 simptoma depresije, više ne znam da li sam pala u tešku depresiju, ali znam da sam u ovakvom stanju već godinu dana. Još teže mi je što imam tek 16 godina, a plašim se da možda nikada neću izaći iz ovog stanja. Volela bih da što pre izađem iz ovog stanja. Ne znam kako mogu da pomognem sebi?!
    (Rada Nikić, Beograd - 25.02.2008. 22:48)
  • Od svega što sam pročitala, meni se to već odavno izdešavalo. Imam 34 godine i pre par dana sam bila kod doktora koji, kada me je video, rekao je da sam pred nervnim slomom. Iako uzimam lekove, ništa, moje raspoloženje se ne popravlja, ne smejem se, ne radujem se, plačem stalno, 5-6 puta dnevno. Otišla sam predaleko po tom pitanju i ne znam kako da se izvučem iz ovoga zbog dece.
    (Ivana Grozdanović, Lozana - 05.03.2008. 12:46)
  • Ja sam se našao u svim stavkama, mada sam neko vreme umislio da imam neku fizičku, neizlečivu bolest. Primetio sam da me uveče hvata mnogo jače nego preko dana. Vidim da se ovde skoro svi žale da imaju samo 17-18 godina. I ja imam 18 godina i da mi je neko pre 6 meseci rekao da će mi se ovo desiti, slatko bih se nasmejao. Ali ja neću ni kod lekara ni da pijem lekove, možda je glupo, ali imam osećaj da ću se tako lakše izboriti sa ovim đavolom. Pozdrav svima i samo napred!
    (Đorđe Milić, Beograd - 09.03.2008. 21:29)

1 2 Наредни коментари